Carica

Dostojanstvena figura sjedi, ukrašena bogatim odorama i kraljevskog izgleda—kao da je kći i neba i zemlje. Njena je kruna sačinjena od dvanaest zvijezda, sakupljenih u blistavom skupu. Simbol Venere pojavljuje se na štitu koji se nalazi u blizini.

Ispred nje zrije polje žita, a u pozadini teče vodopad. Žezlo koje drži na vrhu ima globus ovog svijeta. Ona predstavlja inferiorni Edenski vrt, zemaljski raj—sve što simbolizira vidljiva kuća čovjeka.

Ona nije Regina Coeli, ali ostaje refugium peccatorum, plodna majka tisuća. U određenim aspektima, ispravno je opisana i kao želja i njena krila, kao žena obučena u sunce, kao Gloria Mundi i kao veo Sanctum Sanctoruma.

Međutim, ona nije—barem u uobičajenom računanju—duša koja je stekla krila, osim ako se sva simbolika ne tumači na rijedak i nekonvencionalan način. Iznad svega, ona predstavlja univerzalnu plodnost i vanjski smisao Riječi.

To je očito, jer čovjeku se ne daje izravna poruka poput one koju nosi žena; no ona sama ne nosi njeno tumačenje.

U drugom redu ideja, karta Carice označava vrata ili prolaz kroz koji se dobiva ulazak u ovaj život—u Venerin vrt. Put koji vodi van, u ono što leži iza, tajna je koju zna Visoka svećenica, i ona je ta koja je priopćuje izabranima.

Većina tradicionalnih atribucija ove karte simbolički je netočna—na primjer, njena povezanost s Riječju, Božanskom prirodom, Trijadom i sličnim konceptima.